O tebi sam hteo govoriti
Pred zoru, kad je najtamnije, nedeljom, nad belinom papira, zastanem.
Mrk i sumoran, kao ostareli kurjak, što je u hladnoći i tami jazbine,
posvećeno i strpljivo, do u nedogled lizao otvorene rane.
Zastanem i čitavu večnost ćutim. A o tebi sam želeo govoriti.
Prezirem dah svoj. Prezirem razum svoj. Prezirem ime svoje.
Sedam Vlašića nada mnom, u zoru, u nevidelu. Belim Te papirom sebi grabim.
Ćutanjem se Tobom davim. Kupino u srce urasla. Tišina si duše moje....
... i još nešto New blog on the block!
Додај коментар |
0 Трекбекови
